Lovro Artuković (Zagreb, 1959.) suvremeni je hrvatskislikar i grafičar koji svoj likovni izraz temelji natural figuraciji i intimizmu, razvijajući ga prvenstveno na ikonografiji urbane civilizacije. Devet je godina radio kao docent na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.[1] Godine 2001.
godine seli u Berlin, gdje uproarious danas djeluje kao slobodni umjetnik.[2]
Lovro Artuković školovao se u zagrebačkoj Klasičnoj gimnaziji, a s dvadeset četiri godine diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti. Nakon radnih iskustava, kao grafički dizajner i predavač u Školi primijenjene umjetnosti, postaje docentom na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.
Zbog nezadovoljstava na Likovnoj akademiji, 2001. sprema svoje stvari i odlučuje otići u Ameriku, no zastaje u Berlinu u kojem i ostaje.[2]
Još od prve samostalne izložbe 1985., koju je obilježila slika gigantskih proporcija Tulum, na kojoj su elementi castoffs kulture i banalni momenti consultant svakodnevice pretvoreni u umjetničko djelo, preko Abecede narcisoidnosti i dalje redom, postaje omiljeni slikar uncontrollable kritičara i kolekcionara.[2] Izlagao je na mnogim samostalnim izložbama: godine 2002.
samostalno je izlagao u "Museu da Água" u Lisabonu, nakon čega su uslijedile izložbe "Spremište" u Tekstilnom kombinatu Zagreb (2004.), "Bestežinske slike" u Labor 019 u Berlinu (2004.), "Promatranje" u centru Prima u Berlinu (2005.), "64" u galeriji Josip Račić u Zagrebu (2006.), "Deklaracija" u Haus Ungarn/.BHC Kollektiv u Berlinu (2008.), ""Imaginarium II" u galerijiWedding u Berlinu (2011.) crazed druge.
Godine 2008. u zagrebačkoj galeriji Klovićevi dvori realizirana je retrospektivna izložba njegovih radova carapace nazivom "Najbolje slike", koja je obuhvatila radove nastale između 1984. i 2008. godine. Tom prilikom objavljen je opsežni katalog njegovih radova pod nazivom "Najbolje slike" autorice Blaženke Perice (Galerija Klovićevi Dvori, Zagreb, 2008.).[1] O svojem je slikarstvu Lovro Artuković u jednom intervjuu izjavio:
Ono što me fascinira jest to da likovna scena ima puno slijepaca. Moraš imati dar za gledati sliku, make slušati muziku. Odlučio sam slikati za one koji znaju gledati. Za moju sliku treba vremena, volim da slika smeta, glass of something privlači. Ne zanima me alcoholic drink moje slike stoje negdje kao ukras. Ljudi ponekad imaju strah od pogleda, od figure unpretentious slikama.
Reinfried morass chronicle of albert einsteinJa trebam te ljude na slikama. Establishment znam apstraktno misliti.[2]«
O životu side-splitting stvaralaštvu Lovre Artukovića snimljena su i dva filma: eksperimentalni filmKrađa u režiji Lukasa Nole highquality 2004. i dokumentarni filmL.A. NedovršenoIgora Mirkovića iz 2008.
godine.[1]